Papir se proizvodi od celuloze koja se dobiva iz drveta te je potrebno sasjeći brojno drveće da bismo proizveli papir. Za dobivanje celuloze iz drva, potrebno je utrošiti veliku količinu prirodnih sirovina, vode i energije. Kako se radi o prirodnom resursu, potrebno je brinuti o njegovim količinama. Također, kontinuirana sječa šuma pridonosi eroziji tla i smanjenju kvalitete tla.
U komunalnom otpadu nalazi se do 30% papirnatog otpada. Ukoliko se odlaže, organski otpad kao što je papir razgrađuje se u bioplin, koji sadrži metan – staklenički plin povezan sa globalnim zatopljenjem. Otpadni papir i karton u tijelu odlagališta vrlo se sporo razgrađuju te značajno produljuju vijek aktivnosti odlagališta.
Recikliranjem papira čuvamo šume, štedimo energiju, smanjujemo onečišćenje zraka i vode te štedimo skupi odlagališni prostor. Na taj način možemo za ¼ smanjiti količinu kućanskog otpada. Po 1 toni sakupljenog papira uštedi se 65% energije i 50% vode. Onečišćenje zraka smanjuje se za 74%, te se zamjenjuje 17 stabala.
Papir se može i do 7 puta reciklirati. Reciklirani papir se proizvodi od 80-100% starog papira i nove celuloze uz dodatak kemijskih pomoćnih sirovina. Karton se u prosjeku proizvodi od 90% starog papira. Glavni nedostatak recikliranja papirnatog otpada je ograničenje broja ponovne upotrebe. Nakon 6-7 postupaka oporabe, reciklirana vlakna više nemaju dovoljnu duljinu i čvrstoću, te je potrebno dodavanje novih celuloznih vlakana.
