Suvremeni život je nametnuo korištenje metalne ambalaže koja odmah nakon upotrebe postaje otpad. Ambalažne limenke i konzerve uglavnom su napravljene od aluminija i željeza. Otpadno željezo i aluminij su posebno vrijedne vrste otpada jer se ubrajaju u neobnovljive prirodne resurse.
Za proizvodnju limenke utroše se skupe primarne sirovine, energija i voda. Za proizvodnju samo jedne limenke potroši se 40 litara vode, dok se za proizvodnju 1 tone sirovog aluminija utroši 600 000 litara vode. U odnosu na proizvodnju staklene ambalaže, proizvodnja limenki znači 3 puta veći utrošak energije, 5 puta veće opterećenje atmosfere stakleničkim plinovima i 10 puta veću količinu otpada. Jedna povratna staklena boca za vodu zamjenjuje 75 aluminijskih doza od 0,33 l.
Može se bezbroj puta reciklirati iz razloga što ne gubi svoja svojstva prilikom recikliranja. Recikliranjem 1 tone aluminijskih limenki uštedi se 5 tona boksita i utroši se 20 puta manje energije. U pravilu se otpadna metalna aluminijska ambalaža zbog nečistoća ne može iskoristiti za izradu nove metalne ambalaže za pića i hranu. Zato se, primjerice, u talionicama otpadnog aluminija izrađuje lijevani aluminij niže kvalitete koji se potom koristi za izradu manje zahtjevnih proizvoda, npr. automobilskih naplataka. Reciklirane limenke se koriste u proizvodnji auto dijelova, dijelova za perilicu za rublje i slično.
Najbolje rješenje za aluminij kao ambalažni materijal je uvijek kada je to moguće izbjeći ga.
