Staklena ambalaža predstavlja staklene boce za pića i hranu koja, s obzirom na upotrebu, može biti povratna ili jednokratna. Udio stakla u komunalnom otpadu iznosi 10%. Prednost otpadne staklene ambalaže je mogućnost potpune reciklaže (bezbroj puta) i ponovnog korištenja. Stoga je staklo kod provedbe odvojenog prikupljanja jedan od prioritetnih materijala. Za proizvodnju staklene ambalaže koriste se velike količine energije, te prirodne sirovine: 63% kvarcnog pijeska, 20% vapnenca i dolomita, 16% sode i 1% boje.

   Prilikom recikliranja, u peć za taljenje se umjesto prirodnih sirovina može dodati sekundarni stakleni lom, čime se štede prirodne sirovine i energija. Odvojenim sakupljanjem i recikliranjem 1 tone staklenog ambalažnog otpada osigurava se ušteda sirovina (kvarcni pijesak, vapnenac i soda), energije (prirodni plin, električna energija) te 1m3 odlagališnog prostora. Svaka tona staklenog loma iskorištena za proizvodnju novog stakla sačuva oko 315 kg ispuštenog ugljičnog dioksida.

   Prema hijerarhiji smanjenja količine otpada, ponovno korištenje staklene ambalaže poželjnije je od recikliranja. Svojstva stakla, posebice inertnost, jamče izradu kvalitetne povratne ambalaže. Staklene povratne boce smanjuju količinu otpada jer se mogu do 40 puta ponovo puniti.